![]()
Od početka oktobra snage Huti pokreta su uspele da konsoliduju svoje dobitke i dovedu snage Predsedničkog saveta (PS) u oblasti Taiza u potpuno operativno okruženje.
Konkretna situacija
Još 3. oktobra u oblasti Taiza razmak između prednjih elemenata desnog i levog krila teritorije pod kontrolom Huta je iznosila 10.5 km. Ubrzo je 4. oktobra došlo do osvajanja visoravni Bani Omar i okolnih područja, što je već izazvalo parcijalno povlačenje snaga PS-a. Tempo ofanzive Ansar Alaha se u međuvremenu povećao, pre svega zbog dobro konsolidovanih komunikacija u oblasti Taiza.
U toku 5. oktobra snagama PS-a su ostavljeni samo planinski putevi, a od 6. ni to. Grad Taiz se našao pod opsadom i okretanje fronta ka Adenu je počelo da se nazire. Sa druge strane, borbe oko Bab el Mandeba su se sasvim očekivano intenzivirale. Uprkos različitim dezinformacijama snage Predsedničkog saveta, podržanog od Saudijske Arabije, nisu uspele da osvoje značajan grad Dubab, o kojem smo ranije pisali. Dok je stanje oko moreuza još uvek neutvrđeno. Snage PS-a su najverovatnije zauzele Falihu na istočnom delu fronta, južno od grada Marib, dok su Huti uspešno pogodili ARAMKO rafineriju u Rabigu 5. oktobra.

Borbe nakon opkoljavanja Taiza
Nakon što su opkolili Taiz, Huti su se usredsredili na stezanje obruča. Svakodnevno su padala okolna naselja i pojedini delovi grada. Zbog magle rata nije najjasnije kada su koji položaji zauzeti, ali se obruč do 16. oktobra znatno suzio. U trenutku pisanja najuži delovi obruča su široki svega 4 km, a najširi samo 12 km.
Borbe se, međutim, nisu vodile samo na tom delu fronta. Snage PS-a su uz podršku vazdušnih napada Saudijske Arabije i Pakistana izvele napade na više delova fronta, ali bezuspešno. Zbog ogromne strateške važnosti i kako bi odveli Huti trupe od Taiza, vojnici PS-a su u više navrata pokušali da vrate obalu uz moreuz Bab el-Mandeb. Prvi napad se dogodio 8. oktobra, kada su koncentracije snaga PS-a pogođene sa više balističkih raketa. Napad je naneo velike gubitke i umanjio ofanzivne sposobnosti tim snagama. Napadi na tom delu fronta u sledećih nekoliko dana nisu bili ništa uspešniji, te su od 13. oktobra svedeni na vazdušne napade. Dok je PS lomio zube o taj deo fronta, Huti snage su čistile pozadinu, utvrdivši kontrolu nad osvojenim područjima.
Na istočnom frontu kod grada Marib, trupe PS-a uprkos taktičkim pobedama nisu uspele da ostvare operativni proboj. Trupe Ansar Alaha su već 12. oktobra u potpunosti zaustavile veliki napad PS-a artiljerijskim baražom, nakon čega se front smirio. Obe strane su svakodnevno bombardovale pozadinu neprijatelja. Huti su nastavili da gađaju ciljeve u samoj Saudijskoj Arabiji balističkim raketama. Tokom 8. oktobra je pogođen glavni grad Rijad više puta, a među pogođenim objektima se našao i aerodrom, na kojem je uništen jedan avion.

Bombardovanja
Ansar Alah je optužio Saudijsku Arabiju da je pogodila na stotine civilnih ciljeva tokom rata, a 12. oktobra kao odgovor na Saudijske napade ponovo je pogođena ARAMKO rafinerija. Sasvim je izvesno da će grad Taiz pasti, nakon čega će Huti moći da se usresrede na ostale delove fronta. To bi moglo da se pokaže težim sada kada su obe strane učvrstile svoje odbrane na najbitnijim tačkama. Ipak, Ansar Alah je pokazao da je na zemlji daleko superiorniji i sposoban da probije i snažno branjene delove fronta, dok istovremeno može da ugrozi neprijateljsku superiornost u vazduhu.

