![]()
Bolivija je polukolonijalna zemlja bogata prirodnim resursima. Zbog njenog položaja u globalnom ekonomskom sistemu, svi njeni resursi se eksploatišu i izvoze u imperijalističke zemlje. Istovremeno, uvozi gotove proizvode iz istih zemalja kojima izvozi svoje resourse.
Globalna ekonomija se nalazi u dubokoj krizi, što to se odražava i na Boliviju. Ekonomija Bolivije se našla u tako velikoj recesiji da je izvršnoj vlasti omogućeno da uvede nove zakone po kratkom postupku. U pokušaju da izađe iz krize. kompradorska buržoazija je pokušala da ukine veoma bitne socijalne beneficije. Novi predsednik je, u dogovoru sa kompromitovanim sindikatima, 12. januara pokušao da uvede Naredbu 5503.
Naredba je eliminisala brojne subvencije i olakšice, a između ostalog je podrazumevala i ukidanje subvencija na gorivo. Osim subvencija, Naredba je sadržavala i promenu ekonomske politike, dajući olakšice za buduće strane investicije. Fokus novih investicija je bio na sektoru rudarenja, gde bi nove investicije bile omogućene u roku od samo 30 dana.

Razvoj protesta
Masovni protesti su krenuli odmah nakon najavljivanja uvođenja Naredbe, početkom januara. Glavni metod borbe su bile blokade, a tokom 25 dana protesta bilo je više od 70 blokada samo autoputeva. Ljudi iz raznih društvenih slojeva su se digli, a glavnu ulogu su preuzeli radnici koji rade na plantažama kakaa. Zajedno sa njima liderstvo je preuzeo i najveći radnički sindikat po imenu Sindikat bolivijskih radnika (SBR). Na početku je rečeno da su se sa ukidanjem Naredbe složili i sindikati. Sada je jedan od tih sindikata postao deo liderstva i dopuštanje takve stvari se demonstrantima kasnije obilo o glavu.

Međutim, pošto je tako veliki sindikat podržao proteste, u borbu su se uključili rudari, radnici u fabrikama, seljaci, učitelji i ostali potlačeni slojevi. Uključivanje ogromnog broja ljudi je omogućio masama da brzo zauzmu i blokiraju strateški bitna mesta, kao što su ulazi u gradove, autoputevi i slično. U jednom momentu su uspeli da okupiraju i objekat za prerađivanje nafte, nakon što su radnici u njemu započeli štrajk.
Da bi smirili narod, SBR je sa vladom 13. januara iza zatvorenih vrata potpisao Naredbu 5516. Iako se zalagao za potpuno ukidanje prethodne Naredbe, SBR je potpisao Naredbu 5516, koja je sadržala sve najbitnije mere iz prethodne. Neke od najbitnijih mera koje su zadržane su bile ukidanje subvencije na goriva, zadržavanje bescarisnkog uvoza na mašineriju i tehnologiju1 i zadržavanje prethodnih mera štednje u javnom sektoru. Radnici na plantažama kakaa su se protivili ovoj odluci.
Kako bi iskoristila zbunjenost u masama, nastalu usled izdaje od strane SBR-a, vlada je počela odmah da gura neke zakone protiv demonstracija uopšte. Tako je između ostalog ponovo počeo da se gura “antiblokadni” zakon, koji bi izrekao oštrije kazne za učestvovanje u blokadama. Zakon bi se posebno fokusirao na liderstvo protesta, kojima bi bile izrečene kazne zatvora.

- Dalja eksploatacija prirodnih resursa i njihov jeftini izvoz, sa istovremenim uvoženjem skupe opreme bez naplaćivanja carina produbljuju polukolonijalni položaj Bolivije. ↩︎

