![]()
Neoliberalni kapitalizam posebno tipičan i jasan otisak ostavio je u Južnoj Americi. Nezvanično “dvorište” američkog imperijalizma, već decenijama predstavlja otvoreni teren za neoliberalnu kapitalističku politiku.
Argentina, pod sadašnjim predsednikom Havijerom Miljeom predstavlja jedan od takvih primera gde se u ime “slobode tržišta i kapitala” ukida ona druga, sloboda samih masa. Hiljade demonstranata izašlo je na ulice Buenos Ajresa nakon najave “reformi” čiji je krajnji cilj likvidiranje prava na štajk, kao i drugih benefita za zaposlene.

Demonstracije su započele u sredu 11. februara, nakon što je državni Senat započeo sa raspravom o pomenutom zakonu. Dok se u buržoaskoj štampi ovakve reforme najavljuju kao “optimizacije”, one su zapravo nastavak prethodne politike ukidanja radničkih prava. Ovakvi potezi predstavljaju jasno usmerene želje argentinskih kompradora da zadaju još jedan udarac organizaciji radničke klase u toj zemlji, a u cilju “oslobađanja” krupnih monopola za dalje pljačkanje prirodnih resursa, kao i još veće obaranje cene radne snage.
Kompanije će sada moći da uzimaju od 1 do 2.5% zarada radnicima, radi “otkaznog fonda”. Drugim rečima, ne samo što se spremaju masovna otpuštanja, već će njih takođe da plate – preostali radnici. Osim toga, radni dan će se povećati na 12 sati, a socijalna i zdravstvena zaštita će biti redukovana. Kao da ovo nije dovoljno, plate radnicima ne moraju se nužno isplatiti novcu, već u hrani, odeći i drugim potrepštinama.
Na ovaj način argentinski radnici se obaraju na nivo neviđen još od velikih radničkih pobeda 20. veka. Uprkos najavi zakona, argentinski sindikati uspeli su da organizuju hiljade radnika koji su izašli na ulice i sukobili se sa policijom. Policija je upotrebila suzavac, gumene metke i vodene topove, dok su demonstranti odgovorili kamenicama, molotovljevim koktelima i barikadama.

