Dok borba i dalje traje između seljaka i latifundista širom seoskog Brazila, situacija nije bolja ni za gradsko stanovništvo, pretežno po industrijskim gigantima Brazila kao što su Sao Paolo, Rio de Žaneiro i Brazilija. Ono što “krasi” sva tri grada (i naime sve velike metropole uopšte) jeste prisustvo organizovanog državnog terora i tlačenja radničke klase. Stoga je neminovnost pobune protiv ovakvih elemenata neupitna, pogotovo povodom Brazilske vlasti koja je sastavljena od bivšeg vojnog osoblja koja je prije 50 godina započela i izvršila bijeli teror u ime imperijalista. Uprkos svim naporima reformističkih i ostalih reakcionarnih snaga koje bi da očuvaju status kvo, dosadašnji teror koji je buknuo u punom jeku početkom aprila po selima se sada proširuje i odlazi u novu fazu po gradovima u maju, u ovom slučaju, Sao Paolo, i nema nikakvu namjeru da stane.
Ukratko: Najnovije vijesti sa terena
- Kap koja je prelila čašu: Protesti u Sao Paolu su počeli nekoliko dana poslije tragedije koja je zadesila devetnaestogodišnjeg Nikolasa Aleksandra. Naime, mladić u pitanju je ubijen 10. maja pod sumnjivim okolnostima od strane vojne policije, a pošto Nikolas nikada nije imao zabilježen kriminalni dosije, njegovo ubistvo je bila kap koja je prelila čašu inače mirnom narodu po ulicama Sao Paola, koji je organizovao protest kako bi se riješio širi problem policijske brutalnosti koji vlada čitavim Brazilom.
- Okršaji na ulicama: Ljudi iz favela su avenije i linije javnog prevoza blokirali zapaljenim barikadama u Paraizopolisu i faveli Moinho u centru grada. U jeku samih demonstracija, ljudi su iskoristili gume i razne komade drveta kao potpalu kako bi ojačali efikasnost samih blokada. Nedugo kasnije tokom protesta je došlo do sukoba između vojne policije i civila, među kojima je slučaj napada na policijsko vozilo od strane demonstranata koje je pokušalo da pređe preko barikade.
- Odgovor vlasti: Vlada Brazila je poslala policiju i helikoptere u procesu da suzbije otpor i proteste naroda, koristeći suzavac i gumene metke. Takođe je ozloglašeni „Udarni Bataljon“ (drugim riječima, udarna pesnica policije) bio pušten na teren sa zadatkom da raščisti ulice od demonstranata. Ipak, nijedan demonstrant nije bio povrijeđen ili uhapšen zahvaljujući njihovoj efikasnoj organizaciji u toku borbe sa vlastima.
- Ubistvo je samo vrh brijega: Ubistvo Nikolasa Aleksandra je služilo samo povod za vlasti da kroz rupe u zakonu iskoriste trenutni haos i bijes radnog naroda kako bi opravdali nasilna iseljavanja porodica i pojedinaca iz kuća unutar favela i komšiluka gdje su se protesti održavali. Uprkos naporima, i na ovom frontu su demonstranti dokazali spremnost da odbrane svoje domove, prateći i koristeći isti šablon barikada kako bi se odbranili od bijelog terora i propagande od vlasti, koja tvrde da su izbacivanja prošla „nenasilno i bez problema.“
Perskektiva sledećih događaja
Kako je pokazalo ovo i svako dosadašnje iskustvo, država je spremna da po svaku cijenu da očuva “zakonski” porijedak, pa i po cijeni ljudskih života, čak ionih koje jednostavno ne predstavljaju prijetnju za tu vlast uopšte. Ovakvi činovi terora vrše se iz niza faktora, ali jedan od glavnih je uvijek zasijavanje straha među stanovništvom, uništavajući samu ideju borbe (a posebno organizovane militantne borbe) u samom korijenu.
Ovakve taktike ipak mogu samo biti kratkoročna riješenja, jer protivrječnosti samog sistema onemogućavaju kako riješavanje problema, tako i zaustavljanje njegovog ponovnog (i zaoštrenijeg) ponavljanja.
Uprkos zvaničnom izvještaju da su se vladine snage i snage demonstrata povukle sa favela 13. maja, mali okršaji i sveobuhvatni teror se i dalje nastavlja. Tako je tog istog 13. maja izvedena racija na domove u cilju izbacivanja pojedinaca i porodica koje tamo žive kako bi te iste kući potom srušili. U ostvarenju ovog cilja je vojna policija iskoristila gumene metke i na stare, a tako i djecu koja su bila protiv ovakvih mjera. Ovakvo stanje po gradovima Brazila, a isto tako po selima će se nastaviti dok narod ne izvojeva konačnu pobjedu protiv trenutne vojne vlasti koja je de fakto zaostavština nekadašnje i mnogo svirepije fašističke diktature. ne samo da će se nastaviti dok narod ne izvojeva konačnu pobjedu protiv sadašnje vojne vlasti (koja je i sama zaostavština nekadašnje mnogo svirepije fašističke diktature), već i dok kompletni klasni odnosi u ovoj državi ne dožive korenitu promjenu u korist svih eksploatisanih.
