Izrael nastavlja sa agresijom na Liban, gde se Otpor trenutno nalazi u potpunoj strateškoj defanzivi. Pritisnut između čekića i nakovnja – kompradorskom prozapadnom vladom i neprestanim povećanjem intenziteta izraelske agresije – libanski Otpor pokušava da povrati svoju snagu i organizaciju.
Svaki dan nakon potpisivanja primirja pokazuje kolika je greška to primirje bilo u tom trenutku. Dok je palestinski Otpor nanosio teške gubitke zaglavljenoj, oslabljenoj i razvučenoj izraelskoj vojsci u Gazi, izvodio česte napade na Zapadnoj obali i dok je Jemen izvodio redovne napade na izraelske gradove, libanski Otpor je potpisao primirje, oslabljujući čitav antiizraelski front.
Izrael je nakon primirja mogao da preraspodeli svoju vojsku sa severa ka Gazi i Zapadnoj obali, dok je libanski Otpor, izgubivši zajedničkog neprijatelja, počeo naglo da gubi pozicije unutar Libana.
Od početka “primirja” Izrael je ubio 270 i ranio 850 Libanaca u čestim napadima raketama i dronovima. U napadima nisu bili ciljani samo osumnjičeni pripadnici Otpora, već i radnici koji su učestvovali u rekonstrukciji juga Libana, kao i seljaci čija su imanja blizu granice.
Na pojačani intenzitet izraelske agresije Otpor nije imao odgovor, sem kratkog baraža raketa na prazno polje na severu Izraela.
Poslednji napadi
U poslednjih nedelju dana Izrael je izveo više napada na teritoriji Libana. Prva serija napada se dogodila 18. novembra, kada je izraelska vojska dronovima gađala Sidon, Blidu i Bint Džbejl, na jugu zemlje, ubivši 13 osoba. Dan kasnije 19. novembra, došlo je do još dva napada, u kojima je stradala jedna osoba, dok je više povređeno. U većini napada meta su bili automobili, u kojima su se navodno nalazili pripadnici Otpora.
Od početka primirja većina napada je izvedena na jugu Libana, ali se u nedelju, 23. novembra, prvi put od juna pod udarom Izraela našao i Bejrut, glavni grad zemlje. U napadu je stradalo pet osoba, među kojima i načelnik štaba libanskog Otpora. Otpor je zapretio da će uzvratiti, što je sa obzirom na teško stanje u kojem se nalazi upitno da li može da izvede, ali je istovremeno možda i jedini način da povrati svoje pozicije.
Ukoliko libanski Otpor nastavi pasivno da reaguje na pojačanu izraelsku agresiju, kompradori u libanskoj vladi će to videti kao slabost i podsticaj da pojačaju pritisak na Otpor i eventualnu vojnu akciju sa ciljem njegovog razoružavanja.