Nova ofanziva turske vojske započeta je 24. juna u regionu sjevernog Iraka, odnosno južnog Kurdistana. Ova ofanziva javlja se kao još jedan pokušaj turske vladajuće klase da uguši razvoj kurdskog narodnooslobodilačkog pokreta i pacifikuje kurdsku gerilu u tom području, a sve uz prećutnu podršku iračke vlade.
U regionu Zap, turska vojska je i ranije vršila žestoke vazdušne udare, a prisustvo na zemlji je ostvarivala preko plaćeničkih i sličnih posrijedničkih formacija. Ovim formacijama su kurdski gerilci nanijeli serije manjih poraza, kako u samoj Turskoj, tako i u Iraku.
Ovaj put je regularna turska kopnena vojska ušla u područje druge suvjerene države, ne bi li sopstvenim snagama pokušala da slomi pokret.
Nakon inicijalnog odstupanja, borci gerile počeli su sistematski uništavati manje baze, oklopljena vozila i same vojnike kojima nepristupačan planinski prostor uopšte ne odgovara za vođenje dugotrajnog rata.
Žensko oružano krilo radničke partije Kurdistana – YPJ izvršili su udar vođenim raketnim sredstvom na tursku bazu 4. jula, tom prilikom uništavajući jedan veći turski objekat, uz sasvim sigurne ljudske žrtve.
Na sličan način je 5. jula uništeno i oklopno vozilo, dok je u periodu prije toga izvršeno još osam napada FPV dronovima. U jednim od gerilskih napada koji se dogodio 12. jula, prema objavljenom snimku, srušen je i borbeni helikopter turske vojske, dejstvom sa zemlje.
Ono što je jasno je da kurdska gerila ponovo uspijeva nametnuti svoj način rata neprijatelju, bez obzira na njegovu tehnološku superiornost i da turska vojska srlja u težak poraz ukoliko bude pokušala da vodi dugotrajna dejstva u tom području.