Borba se nastavlja,zaoštrava i širi na druge djelove države Manipur. Postoje izvještaji o nekim novim žrtvama u nekoliko okruga među jedinicama indijske države u Manipuru. Ova borba je za zemlju između dvije sukobljene strane: s jedne strane seljaštvo, većinom iz plemena Kuki i Naga; s druge strane birokratska kapitalistička klasa i zemljoposjednici, koji kontrolišu državu Manipur i uglavnom su iz plemena Meitei.
Raspoređivanje trupa se povećava od maja i trenutno ima oko 40.000 vojnika, uključujući vojnike i Asamske puške – jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim toga, država Manipur je rasporedila oko 45.000 policijskih agenata. Indijska država planira da poveća broj vojnika na ovoj teritoriji nakon izbora u zapadnom Bengalu.
Stanovnici Manipura su se suočili sa ovim vojnim raspoređivanjem i represijom države pojačanom borbom. Na primjer, 29. juna policija je ubila dvojicu aktivista, a nakon toga su njihove porodice i drugi demostranti izveli spontane demonstracije noseći tijela mrtvih u kuću premijera Manipura Biren N. Singa. Policija je demonstracije suzbila sa suzavcem. Poslije ovoga, sukobi sa indijskom državom su pojačani: 30. juna jedan policajac je ubijen u pucnjavi u Haraotelu, distriktu Kangpokpi; 4. juna, veliki broj ljudi pokušao je da napadne vojnu bazu u okrugu Tubal i tamo da uzme oružje, dovevši do toga da jedan vojnik Asamskih pušaka bude ranjen; poslije juriša, 5. jula, u istom okrugu je zapaljena kuća jednog vojnika novom spontanom mobilizacijom od 700-800 ljudi.
Nakon pojačane borbe i upornosti masa u sukobu sa represijom indijske države, Jenkijevski imperijalizam je preko svog ambasadora u Indiji, Erika Garsetija, izjavio: „Kada nas pitate o zabrinutosti Sjedinjenih država, ne mislim da je to strateška briga. Mislim da se radi o ljudskoj brizi. (…) Spremni smo da pomognemo na bilo koji način ako se to od nas zatraži. Znamo da je to indijska stvar i molimo se za mir i da dođe brzo. Zato što možemo donijeti više saradnje, više projekata, više investicija ako postoji taj mir. Jedna veoma jasna poruka koju želim da pošaljem – istok Indije i sjeveroistok Indije su važni za SAD. Ljudi iz tog regiona, mjesta tog regiona, potencijal tog regiona i njegova budućnost su nam važni.“ Iz saopštenja se jasno vidi da ono do čega je SAD stalo jeste zaštita svojih interesa u toj oblasti i prikriveno predlažu mogućnost američke vojne intervencije.
U posljednjoj sedmici, borba se zaoštrava u okrugu Bišnupur: u petak veče 7. jula, policijski službenik je ubijen u pucnjavi sa naoružanim grupama; u subotu 8. jula prijavljena je eksplozija bombe i pucnjava, što je rezultiralo ranjavanjem jednog policajca u jednom selu u istom okrugu.
Takođe, u subotu su se dogodili slični događaji. Nekoliko stotina ljudi su nakon paljenja vozila pokušali da opljačkaju policijske arsenale i tokom napada suočili se sa snagama indijske države u drugom selu istoimenog okruga.
Indijska država tvrdi da je „situacija napeta u nekim djelovima Manipura, ali normalna u većini okruga“. Međutim, država je takođe odlučila da stavi lično obezbjeđenje u sedam okruga Manipura (inače ima 16 okruga u ovoj državi) kako bi zaštitila dio seljaštva koji radi i sarađuje sa državom Manipur, jer oni ne mogu da garantuju njihovu bezbjednost. Osim toga, još se nisu u potpunosti svi učenici vratili u škole, uprkos vladinom nalogu da se sve škole ponove otvore od 5. jula.