Protesti su započeli 28. decembra u Teheranu, pod vođstvom lokalnih trgovaca, a ubrzo su obuhvatili i druge krajeve države i društva. Razlog protesta je nemogućnost nabavke osnovnih namirnica, poput benzina. Sami protesti su nasilni, a režim pokušava da svo nezadovoljstvo prisutno u masama okrarakteriše kao djelo zapadnih imperijalističkih država. Do sada,pretpostavlja se da je poginulo 37 ljudi, dok je uhapšeno oko 2000. Dok nesumnjivo postoji upliv ovih ili onih država, isto tako je nesumnjivo da je u narodu došlo do velikog nezadovoljstva. Ono je izazvano prije svega ogromnim socijalnim razlikama, političkim obespravljivanjem i eksploatacijom. Prema poslednjim informacijama, u Iranu je ugašen i internet, a Iranska revolucionarna garda koristi bojevu municiju.
Pozadina događaja
Od takozvane revolucije 1979. kada je monarhija u Iranu zamenjena sa Islamskom republikom, narodi Irana, a pogotovo oni najugroženiji slojevi društva su se našli u konstantnoj borbi za dostojan život. Ova borba vođena je protiv inostranog imperijalističkog uticaja, ali i protiv svoje domaće buržoazije. Tako je krajem 2025. došlo do masovnih demonstracija u Iranu, kao lokalnog odraza međunarodne ekonomske krize.
Razvoj događaja
- Početak sukoba: Počevši od 28. decembra u Teheranu, ljudi su u znak protesta
protiv inflacije i poskupljenju domaćih proizvoda odlučili da prekinu sa radom i
da pođu u štrajk. Par dana kasnije, protesti su se proširilii duž cijelog Irana, zahtijevajući da se ne samo stabiliše stanje privrede, nego da trenutna vlada podnese ostavku. - Eskalacija: Kako mirni zahtjevi naroda nisu usvojeni, demonstracije su
prerasle u nasilni otpor protiv iranske vlade, zahtjevajući potpuno
svrgavanje islamske republike i kraj terora koja je ta država ispoljavala nad svojim
narodom. - Odgovor vlasti: Ne čekajući priliku da protesti prerastu u mnogo otvoreniji
naoružani otpor, iranske vlasti su poslali snage bezbjednosti da suzbiju proteste i
demonstrante. U toku eskalacije sukoba između snaga bezbjednosti i
demonstranata, najmanje 35 ljudi je poginulo u sukobima oko protesta, a više od
1.200 drugih su uhapsile snage bezbjednosti. - Dalji razvoj: Situacija se nije smirila i protesti se nastavljaju u još većoj
snazi. Uprkos pokušajima snagama bezbjednosti da obuzdaju situaciju, protesti
sada obuhvataju čitav Iran. Od oko 257 različitih lokacija, među kojima su 88
gradova, uključujući glavni grad Teheran, i nema znakova da će se protesti
zaustaviti u skorijoj budućnosti.
Poslije 47 godina korupcije, nemaštine, nemogućnosti da obezbijedi stanovništvu osnovne protrebštine, ali i sveopšte reakcionarne uloge na svjetskoj sceni uprkos parolama o takozvanom „anti-imperijalizmu“, Iranski državni aparat je u sve težem položaju nasuprot “sopstvenih” masa. Kako je čitav državni poredak bio zasnovan na praznom anti-amerikanizmu umjesto principijalne i odlučne borbe protiv
kapitalističkog sistema u potpunosti, narodima Irana je dozlogrdilo da nakon više od skoro pola vijeka potrošna roba kako u ratu, tako i u miru. Naprotiv, svo to vrijeme je Iranska buržoazija iskoristila opravdan bijes naroda protiv inostranog uticaja i imperijaliizma u svoje sopstvene političke svrhe da uništi bilo kakvu vrstu stabilnosti u Centralnoj Aziji i šire zarad ostvarivanja svoje sopstvene imperije, sasvim analognodrugim imperijalističkim državama na Bliskom istoku.
Međutim, otpor u Iranu još uvek je izuzetno neorganizovan. Zbog posljedice zabrane rada komunista i ostalih revolucionarnih snaga, radnički pokret u Iranu je pretrpao značajne gubitke. U današnjoj situaciji, pokret otpora trenutno dominiraju mnoge raznolike i protivrječne struje, među kojima se nalaze i pro-zapadni i monarhistički nastrojeni liberali iz dijaspore (koji su pod direktnim pokroviteljstvom SAD-a). Oportunizam ovakvih linija upravo može dovesti do preusmeravanja opravdanog narodnog bijesa u još gori, faktički kolonijalni položaj i podređenost najagresivnijim imperijalističkim državama.