Na Zapadnoj obali 28. avgusta započeo je napad od strane vojske izraela, zajedno sa policijom. Širom čitave Zapadne obale izvedene su akcije sa ciljem uništenja palestinskih jedinica i uništenja snaga Otpora na ovoj teritoriji, pre nego što se ona razvije u novu Gazu.
Među prvim ciljevima su bile bolnice, koje su do sada nebrojeno puta pružile zaštitu borcima Otpora i koje su nedavno bile poprište sukoba između Samouprave, koja je praktično potčinjena Izraelu i snaga Otpora. Ovaj put, čini se, cionističke snage su u potpunosti orijentisane na cilj uništenja komandnog kadra lokalnih jedinica i angažovali su ogromne ljudske i tehničke resurse.
Palestinci su izgubili nekoliko lokalnih komandanata, pre svega u Dženinu i Tulkaremu. Međutim, kako se radi o narodnooslobodilačkom pokretu, sasvim je sigurno da će Palestinci vrlo brzo zalečiti ove rane i nastaviti sa udarcima na izraelsku soldatesku. Štaviše, već sada se preko čitave Zapadne obale vode neprestani sukobi, a Izrael nije mobilisao ovoliko ljudstva radi Zapadne obale još od 2002. godine.
Pored izraelskih snaga, na terenu protiv Otpora nastupaju i snage Palestinske Samouprave koja je već nekoliko puta napadala i hapsila borce Otpora. Uprkos pozivima političkih predstavnika grupa u okviru snaga Otpora, da se stopira razvijanje građanskog rata između Palestinaca, ove suštinski kolaborantske snage nastavljaju sa svojim akcijama. Ukoliko se uzme u obzir sve veća popularnost oslobodilačkih grupa, kao i nemogućnost održavanja statusa quo između Izraela i Palestine koji je nekada vladao (a koji je suštinski podrazumevao potpunu kolonijalnu podređenost Palestinaca), pravac političkog i vojnog dejstva Samouprave postaje sve jasniji i otvoreno kolaborantski.
Nepotrebno je ponovo navoditi kako je cilj ovog rata ništa drugo do političko i biološko uništenje Palestinaca, međutim isto tako treba primetiti da upravo ovakvi događaji – koliko god oni bili nehumani, zapravo predstavljaju još jedan dokaz koji potvrđuje da je Palestina već sada na sigurnom putu ka pobedi. Ovakvi napadi tipični su za okupatore koji gube stratešku inicijativu i predstavljaju jedne od prelomnih tačaka u razvoju jednog oslobodilačkog pokreta.